Period od 1848. do 1914.

Revolucionarni događaji 1848/49. godine nisu mimoišli ni Bečkerek. Ratni cilj Srba svodio se na izdvajavanje Vojvodine kao samostalne oblasti koja bi, u okviru Habsburške monarhije, bila ravnopravna s drugim zemljama. Na Majskoj skupštini u Sremskim Karlovcima, održanoj od 13-15. maja 1848. mitropolit Josif Rajačić izabran je za patrijarha i duhovnog vođu Srba, i proglašena je "Srpska Vojvodina" u koju je trebalo da uđu Srem, Baranja, Bačka s Bečejskim dištriktom i Šajkaškim bataljonom i Banat s granicom i Kikindskim dištriktom. Srbi iz Bečkereka učestovali su u pobuni protiv mađarske vlasti, a od 16. januara do 29. aprila 1849. grad je zauzimala srpska vojska. Na čelu srpske vojske nalazio se Đorđe Stratimirović, a potom i Stevan Knićanin.
 
Uprkos činjenici da su Srbi vojno poraženi, kao posledica revolucije došlo je do restauracije carske vlasti, a sama varoš postala je sedište novoformirane oblasti "Srpska Vojvodina i Tamiški Banat" (proglašena Carskim patentom od 18. novembra 1849.). Službeni jezik u novoj oblasti bio je nemački. U gradu su osnovane mnoge značajne institucije - Pokrajinski sud (1850.), Sresko načelstvo, Finansijska direkcija i druge.

Iako je to vreme u istoriji poznato kao period "Bahovog apsolutizma", druga polovina veka donosi Bečkereku nove razvojne blagodeti. Po svim delovima grada otvaraju se industrijska preduzeća i zanatske radnje, podižu se prve građanske kuće i javne zgrade, od kojih mnoge ostaju do danas deo gradske graditeljske baštine.